Ovih dana na naslovnici ovog portala stajalo je da je Barcelona dogovorila dolazak Rodrija “za do 76,5 milijuna eura”. Ta riječ “do” nosi cijelu priču o tome kako se slaže cijena nogometaša, a čitatelj je najčešće preskoči.
Objavljena brojka je gornja granica
Gotovo nijedan veliki transfer nema jednu cijenu. Ima fiksni dio koji se plaća odmah ili u ratama, i varijabilni dio koji se aktivira tek ako se nešto dogodi. Nastupi, golovi, plasman u Ligu prvaka, osvojen naslov, poziv u reprezentaciju.
Mediji objavljuju zbroj fiksnog i svih bonusa jer je to najveći broj. Klubovi to znaju i ne ispravljaju ih. Prodavatelju odgovara da ispadne skuplji nego što jest, a kupcu da ispadne odlučniji nego što jest.
Dobar dio tih bonusa nikad se ne isplati. Igrač se ozlijedi, klub ispadne iz Europe, trener ga ne koristi. Kad se nakon tri godine podvuče crta, stvarno plaćeni iznos zna biti trećinu manji od onoga što je pisalo u naslovu.
Knjigovodstvo vidi sasvim drugi broj
Odšteta se u poslovnim knjigama ne knjiži odjednom. Razvlači se na godine trajanja ugovora, što se zove amortizacija. Igrač kupljen za 60 milijuna s petogodišnjim ugovorom opterećuje račun dobiti i gubitka s 12 milijuna godišnje, ne sa 60.
Odatle su došli neobično dugi ugovori. Chelsea je 2023. Mihajla Mudrika vezao na osam i pol godina i time razvukao istu odštetu na dvostruko više sezona, čime je godišnji trošak prepolovio. UEFA i FIFA su nakon toga ograničile amortizaciju na najviše pet godina, bez obzira na to koliko ugovor traje.
Ista logika objašnjava zašto klubovi rado prodaju igrače iz vlastite akademije. Njihova knjigovodstvena vrijednost je nula jer za njih nikad nije plaćena odšteta, pa je svaka prodaja čisti dobitak u poslovnim knjigama. Klub s problemom u financijskom fer-playu radije će prodati dvadesetogodišnjaka iz omladinskog pogona nego zvijezdu koju je skupo platio prije dvije godine.
Odšteta nije ono što transfer košta
Odšteta ide bivšem klubu i to je jednokratan trošak. Plaća ide igraču i ponavlja se svakog mjeseca do kraja ugovora.
Igrač bez ugovora prelazi bez odštete, ali ga se ne dobiva besplatno. Četiri godine po osam milijuna neto znači trideset dva milijuna troška, plus potpisni bonus koji kod slobodnih igrača zna biti vrlo velik jer se dijeli iznos koji bi inače otišao prodavatelju. Na to dolazi provizija agenta.
Zato transfer bez odštete zna biti skuplji od onoga s odštetom od dvadeset milijuna.
Ugovor je poluga, ne formalnost
Presuda u slučaju Bosman iz 1995. dala je igraču pravo da nakon isteka ugovora ode kamo hoće. Time je preostalo trajanje ugovora postalo najvažniji pojedinačni čimbenik cijene.
Igrač kojem je ostala godina dana vrijedi malo, bez obzira na to koliko je dobar, jer kupac zna da za dvanaest mjeseci može doći bez ijednog eura odštete. Isti igrač s četiri godine ugovora vrijedi višestruko više. Nije se promijenio on, promijenila se pregovaračka pozicija njegovog kluba.
U Španjolskoj postoji i klauzula otkupa. Zakon traži da svaki ugovor ima iznos za koji igrač može sam raskinuti obvezu, a taj se novac polaže kod lige. Neymar je 2017. tako otišao iz Barcelone za 222 milijuna eura. To nije bila cijena koju je Barcelona tražila, nego cijena koju je sama upisala u ugovor uvjerena da je nitko neće platiti.
Postotak od buduće prodaje
Klub koji prodaje često zadrži udio u sljedećem transferu, najčešće između deset i dvadeset posto zarade iznad iznosa koji je sam dobio. Tako manji klubovi zarađuju drugi i treći put na igraču kojeg su prodali za male novce.
Zbog toga se u pregovorima o cijeni sudjeluje i klub koji s transferom nema nikakve veze.
Uz to, kod svakog međunarodnog transfera pet posto odštete po pravilima FIFA-e odlazi klubovima koji su igrača trenirali između dvanaeste i dvadeset treće godine, razmjerno broju sezona koje je kod njih proveo. Taj novac se ne pregovara i ne ovisi o dogovoru dvaju klubova. Za male sredine to zna biti ozbiljna stavka u proračunu, a dolazi od igrača koji je odavno otišao.
Ono što ostaje kad se sve zbroji jest da cijena nogometaša nije nagrada za ono što je napravio. Ona je procjena onoga što će tek napraviti, pretvorena u broj, s ugrađenim rizikom da procjena bude promašena.
Isti posao radi i kvota na utakmicu. I ona je procjena budućnosti izražena brojkom, samo se zapisuje drukčije, pa je korisno znati kako se kvota pretvara u vjerojatnost.
Kod transfera se ta procjena provjerava godinama. Kod utakmice za devedeset minuta.
Tekst je pripremila redakcija Kladionica.org.