Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine otvorila je ubjedljivom pobjedom nad Islandom kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, te se sa velikim optimizmom dočekuju njeni naredni nastupi.
Čini se da se pozitivna atmosfera nakon dugo vremena vratila u svaku poru funkcionisanja našeg nacionalnog tima, a razlog nije samo dobra partija protiv Islanda, nego i činjenica da je u posljednjih nekoliko mjeseci nacionalni tim dobio nekoliko kvalitetnih pojačanja za budućnost.
Adis Jašić je najfriškiji primjer igrača koji je odlučio igrati za Bosnu i Hercegovinu iako je prošao omladinske selekcije druge reprezentacije, u konkretnom slučaju Austrije. Vjerovatno nema bolje osobe za razgovor o Jašiću od Belmina Habibovića, novinara i prije svega entuzijaste koji je s ovim momkom, ali i brojnim drugim mladim igračima u Austriji razgovarao mnogo puta prije nego su oni pristali da igraju za Bosnu i Hercegovinu.
Belminov životni put je zanimljiv. Ne tako davno, odlučio se na preseljenje u Austriju, a nije mogao ni zamisliti da će mu razvojni put fudbalera bh. porijekla i njihov angažman u bh. selekcijama postati jedna od važnih životnih misija.
“Otkad pratim, fudbal, mladi igrači su mi uvijek najviše privlačili pažnju. Uživam pratiti kako dobijaju priliku za igru i potom napreduju i razvijaju se. Svakako, posebna su priča za mene igrači naših korijena. Tek kad sam doselio u Austriju, primijetio sam u akademijama austrijskih bundesligaša veliki broj igrača porijeklom iz BiH. Nisam mogao, a da se ne zanimam za njih. Nije uvijek jednostavno, imam porodicu, posao i druge obaveze, ali recimo da je to nešto što mi jednostavno hrani dušu“, kazao nam je na početku razgovora Habibović.
Mladi igrači koji su mu na oku uglavnom su prošli kroz vrhunske uslove za razvoj od ranih dana karijere, a Habibović smatra da su uslovi koje naši klubovi pružaju mladim igračima sa onima u drugim, razvijenijim zemljama neuporedivi.
“Bio bih najsretniji da su uslovi za razvoj u domaćim klubovima iznad uslova koje igrači imaju recimo u Austriji. Nažalost, već dugo nije tako i teško da će uskoro biti tako. Ovdje govorimo o igračima koji su prošli i prolaze renomirane fudbalske akademije u kojima stiču vrhunske radne navike, odrastaju u okruženju gdje se pažnja posvećuje i najsitnijim detaljima i praktično su profesionalci od ranih dana, a dobijaju i šansu da kao jaki mladi igraju za prvi tim“, istakao je Habibović.
Smatra da je Nogometni/Fudbalski savez BiH te stvari počeo prepoznavati i da rezultati počinju da dolaze.
“Dolaskom Zvjezdana Misimovića na poziciju direktora reprezentacije BiH, mislim da je napravljen značajan pomak. Iza njega stoje njegova djela, uradio je mnogo posla kako bi pripremio teren za ono što tek dolazi. Ipak, ne smijemo se nikada zadovoljiti ostvarenim nego gledati šta se dodatno može uraditi kako bismo bili još uspješniji“, poručuje Habibović.
Domaća javnost često je kritična prema savezu, brojnim selektorima, a u konačnici i samom Misimoviću, smatrajući da se ne radi dovoljno da bi se talentovanim igračima, koji reputacijom i renomeom klubova za koje igraju zavređuju pažnju, otvorio lakši put u naše nacionalne selekcije.
“Nije sve uvijek onako kako se na prvu čini. Ima tu mnogo posla, obilazaka, lobiranja, kontaktiranja sa igračima i porodicama, a da se u javnosti o tome skoro ništa ne zna. Tek ćemo u narednih godinu ili dvije biti svjesni koliko je dobrog Misimović uradio. Naravno, moram istaći i selektora mlade reprezentacije Igora Jankovića, koji radi odličan skauting. Trudi se pokrenuti stvari i pripremiti teren za dolazak zanimljivih imena u naš mladi tim. Prepoznavši njegovu veliku želju, u potpunosti sam se stavio na raspolaganje da pomognem ondje gdje sam u mogućnosti“, kaže Habibović.
S obzirom na broj mladih igrača porijeklom BiH širom Evrope, logično je bilo upitati Habibovića postoji li nekakva neformalna mreža saradnika, odnosno ljudi poput njega, koji međusobno komuniciraju. Naravno, ne bi zgoreg bilo ni da savez oformi takvu strukturu.
“Iskreno, nisam imao priliku stupiti u kontakt sa nekim ko radi nešto slično. Mnogo ljudi se javlja, skreću pažnju na određene igrače i bude mi drago čuti nova imena. Naravno, kada bi savez preduzeo korak da posloži neku strukturu, bilo bi mnogo lakše i sve bi se podiglo na viši nivo. No, dok se to ne desi, nastavit ću raditi kao što sam i dosad, interes reprezentacije je iznad svih nas“, poručio je Bosanac i Hercegovac sa adresom u Linzu.
Akademije austrijskih klubova prošli su Amar Dedić, Jusuf Gazibegović i Adis Jašić, a oni su sada reprezentativci BiH, ili to uskoro postaju. Habibović smatra da bi moglo biti još mnogo takvih primjera.
“Nadam se i vjerujem da je ovo tek početak. Mnogo je naših igrača u akademijama austrijskih klubova, neki od njih doslovno dominiraju. Javljaju mi se u posljednje vrijeme i ističu i sami ljubav prema našoj domovini iako igraju za mlađe selekcije Austrije. Nadam se da ćemo u budućnosti znati iskoristiti ovaj bazen igrača koji se pojavio, to nam je dar od Boga“, mišljenja je Habibović.
U Švedskoj se već otvoreno kritikuje činjenica da igrači koji su prošli kroz švedski fudbalski sistem odlučuju igrati za BiH. Situacija nije bitno različita ni u Austriji.
“Teško im sve to pada. Amar Dedić je cijelu karijeru reprezentativac naše zemlje, a selektor Austrije ga je nedavno pominjao kao igrača za kojim žali. Nisu još preboljeli ni Amara, a sada im se desio Adis Jašić. Bio je to pravi šok za njihove medije i siguran sam da će drugi potencijalni reprezentativci naše zemlje nakon ovoga biti pod još većim pritiskom“, ističe Habibović, kojeg ne brinu prijetnje iz Austrije:
“Iz saveza javno ističu da će u budućnosti primijeniti određene mjere da se zaštite, ali teško je vidjeti šta mogu učiniti. Ne znaju ni sami na koji način da ih sprovedu. Meni je bitnije da se mi još više potrudimo i da stvorimo ambijent poželjan našim mladim igračima, da oni od malih nogu žele da budu dio naših selekcija“.
Malo je igrača koje je Bosna i Hercegovina “izgubila“, odnosno koji su zaigrali za druge selekcije ako su imali mogućnost da zaigraju za BiH. Na njih je vršen i pritisak, ali za razliku od drugih imigrantskih grupa, Bosanci i Hercegovci uglavnom se odlučuju za maticu.
“Ma to vam je sasvim jasno, tu najveću ulogu igra kućni odgoj. Konkretno u Austriji, u kućama se govori naš jezik, organizuju se zajednička druženja, utakmice reprezentacije BiH se gledaju zajedno. Ta djeca sanjaju naš dres, žele porodicu i prijatelje učiniti ponosnima. To je jedan od glavnih aduta, nisam siguran da to Austrijanci shvataju i da se sa tim uopšte mogu nositi“, ističe naš sagovornik.
Za kraj razgovora, upitali smo Habibovića misli li da naš savez može može napraviti i sprovesti dugoročniju strategiju razvoja. Ne vjeruje naš sunarodnjak sa adresom u Austriji u mogućnost da se naprave sistemska rješenja, ali ne smatra ni da su stvari toliko loše.
“Sve bi išlo lakše kroz sistemska rješenja, ali sistem je takav kakav je i ja ne vidim da će se u skorijoj budućnosti desiti neka značajnija promjena. No, ljudi poput Zvjezdana Misimovića, selektora Igora Jankovića i tim menadžera mlade rerezentacije Alije Porče zavrijedili su moje poštovanje, jer bez obzira na sistem žele individualno da daju svoj maksimum kako bi se stvari popravile. Ja sam po prirodi optimista i nadam se da ćemo smoći snage da se kroz entuzijazam i lični doprinos pojedinaca izborimo za izmjenu kompletnog sistema. Tako bi posao bio svima olakšan“, poručio je Habibović za kraj razgovora.
