Bivši fudbaler Želje koji je postao policajac u SAD: Na Grbavici mi je bilo lijepo sve dok…

O svojoj sportskoj karijeri, životnom putu i odlukama za budućnost ovaj rođeni Dubrovčanin govorio je za portal Klix.ba.

Brković se danas nalazi u SAD-u, tačnije u New Yorku gdje je živio i ranije sve do povratka u BiH.

“U New York sam stigao kao devetogodišnjak i živio sam u ovom gradu sve do završetka srednje škole. Nakon toga sam otišao u BiH gdje sam igrao nogomet u nekoliko bh. klubova, a sada sam se ponovo vratio u SAD i ovdje ću definitivno živjeti”, izjavio je Brković za Klix.

Nogometnu karijeru je okončao iako ima “samo” 31 godinu.

“Što se tiče igranja nogometa, karijeru sam završio. Proveo sam nekoliko godina u Premijer ligi BiH, imam dosta lijepih uspomena. Naravno, nekad poželim da opet zaigram, ali nisam više toliko mlad da bih pokušao još nešto napraviti u karijeri. Moram misliti na budućnost”, rekao je Danijal.

U BiH je došao s ciljem da postane što bolji igrač i izgradi respektabilnu karijeru u godinama koje su dolazile, no nije sve išlo prema planu.

“Kad sam tek stigao u u BiH, samo sam razmišljao o nogometu. Želio sam postati što bolji, sanjao sam da igram za veliki klub pred mnogobrojnim navijačima. Da sam imao takav mentalitet tokom cijele karijere, mislim da bih napravio dobar iskorak u sportu. Žalim samo zbog jedne stvari, a to je što se nisam baš uvijek ponašao kao pravi sportista. Imao sam nekoliko ponuda za odlazak u inostranstvo, no dogovora između klubova nije bilo. Godine su prolazile, a ja sam ostao u BiH”, kazao je Brković.

U Premijer ligi BiH je igrao za Velež, Željezničar, Olimpik, Čelik i Radnik iz Bijeljine, a okušao se i u niželigašima iz Švedske i Njemačke. Epizodu u Mostaru smatra najboljom u svojoj karijeri, ali ističe da je najljepši period ipak proveo u Olimpiku.

“Kad sam bio igrač Veleža, smatram da sam bio najbolji. Ne uspoređujem se s drugim igračima kad to kažem, nego govorim lično o sebi. Bio sam u svojoj najboljoj formi u to vrijeme, dobio sam i poziv za U21 reprezentaciju BiH i potom potpisao za Željezničar. Na Grbavici mi je bilo lijepo, sve dok nisam dobio mononukleozu. Tada je uslijedio veliki pad moje karijere, nisam se mogao vratiti u formu. Poslije toga sam potpisao za Olimpik s kojim sam osvojio Kup BiH. To je bio najbolji osjećaj u mojoj karijeri. Imam dosta lijepih uspomena i iz drugih klubova uključujući Čelik, ali mi je ipak Olimpik iznad svih zbog osvojenog trofeja. To ću zauvijek pamtiti”, riječi su našeg sagovornika, koji je pored Kupa BiH s Vukovima postao i prvak BiH sa Željezničarom.

Olimpik kao klub više ne postoji.

“Vukovi će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, imali smo vrhunsku ekipu i stručni štab. Žao mi je zbog gašenja kluba”, istakao je Brković.

Kao najboljeg igrača s kojim je igrao ističe legendarnog Brazilca.

“Naravno, u moje vrijeme je najbolji bio Wagner, snažan, nezgodan, smiren na lopti”, otkrio je on.

Na njegove odluke za budućnost utjecao je i gubitak oca.

“Majka mi je preminula 2009. godine, oca sam izgubio prošle godine. Ova porodična tragedija je mnogo utjecala na mene, dao bih sve da su živi. Nedostaju mi, ali takav je život i ne mogu ništa promijeniti. No, treba se boriti i dalje živjeti”, rekao je sada već bivši nogometaš.

Nakon povratka u New York se snalazio, vozio je Uber, a sada je zvanično postao njujorški policajac. Odabrao je težak i opasan poziv, posebno u sredini u kojoj živi.

“Vozio sam Uber, ali to nije pravi full-time posao koji bi mi pružio dobre benefite i penziju. Odlučio sam se da postanem policajac, to mi je bila želja i kad sam bio dijete. Smatram da je opasnije biti vozač Ubera nego policajac. Naravno da ima straha, živim u gradu gdje ima gotovo najviše kriminala kada je riječ o SAD-u. Ali kad ima straha, onda je i život malo interesantniji. Šalu na stranu, čovjek mora dobro poznavati grad kako bi znao koje su lokacije opasne, a ja ga dobro poznajem”, kazao je Brković.

Razlika između života u BiH i SAD-u je očigledna.

“Rekao bih da je razlika ogromna. U BiH izađeš ponedjeljkom na kafu i grad je pun, a ovdje gotovo svi rade u režimu kuća – posao – kuća. Bh. hrana je dosta bolja, ovdje svi jedu vani i rijetko kuhaju, skoro pa nikako”.

Kada će ponovo doći u BiH, nije siguran.

“Ranije sam svakog ljeta dolazio u BiH na odmor, međutim, sada imam posao ovdje i nisam siguran kad ću doći. Ako bude bilo nekog vremena za odmor, doći ću, imam kuću u Blagaju”, završio je Brković za Klix.ba

 

 


sport1.oslobodjenje.ba