Intervju za ‘Cityportal‘ dao je trener Veleža, Dean Klafurić, u kojem je govorio o različitim temama.
Klafurić je preuzeo Rođene u augustu prošle godine i postigao sjajan rezultat, završivši na trećem mjestu u WWin ligi BiH, osiguravajući ulazak u Evropu.
– Grad je prekrasan, okružen sam ljudima koji imaju toplinu, koji imaju vremena jedni za druge. Sve mi odgovara, od ljepote grada, prepunog drvoreda, od prirode, Neretve, staroga grada, Starog mosta, sve do mostarske raje, fantastične hrane… Ukratko, to je način života koji me podsjeća na život 80-ih kod nas. Kad se još na to nasloni i dobar rezultat, sve je još bolje i ljepše. Da nije dobar rezultat, sve bi bilo bitno drukčije, jasno mi je to, ali ovako je sjajno, izjavio je Klafurić.
– Nemam nikakvih problema sa navijačima. To je rivalstvo kao i svako drugo, iako je to u ovom slučaju pojačano i nekim drugim stvarima, ali ja se bavim fudbalom, ponašam se kao profesionalac i apsolutno nema nikakvih problema. Prošao sam sve tribine Dinamovog stadiona, znam kako funkcioniše taj svijet, ali ja se bavim isključivo fudbalom, samo to me zanima, dodao je Klafurić.
Prema riječima Klafurića, Velež je ne samo postigao dobar rezultat u nedavno završenoj sezoni, već je također pokazao jako dobar, prepoznatljiv fudbal.
– Ne samo da smo napravili dobar rezultat, nego smo i prezentovali jako dobar, prepoznatljiv fudbal. Velež u tom smislu ima bogatu tradiciju. Ono šta je taj klub nekada predstavljao po pitanju stila fudbala velikim se dijelom poklapa sa onim šta ja želim od svojih ekipa. Sjećaju se stariji ljubitelji fudbala igrača kao što su Baka Slišković, Džemal Hadžiabdić, Enver Marić, Duško Bajević, Semir Tuce, Franjo Vladić, pa još i Predrag i Goca Jurić, Kajtaz, Tuce… Imali su strašne igrače, sjajne generacije, a svi oni igrali su prepoznatljiv fudbal. Ja sam se kao trener dobro uklopio u tu filozofiju i Velež je napravio stvarno dobar rezultat, svakako iznad očekivanja, istakao je Klafurić.
Klafurić uživa veliki ugled u Mostaru, kako među navijačima tako i u samom klupskom okruženju, a cijeni i sve što se dešava oko njega.
– Osim u rezultatima, klub je rastao i u drugim segmentima, prije svega, na polju infrastrukture. Gradi se četvrta tribina, sa kojom će se stadion zaokružiti i biti vjerovatno najljepši u Bosni i Hercegovini. I sad je atmofera na stadionu uvijek sjajna, imamo najbolji teren u ligi, a sada će se to i poboljšati. Na utakmicama bude između tri i četiri hiljade ljudi, ponekad i više, ovisno o protivniku, a ponekad i manje, ovisno o vremenu. Tu su te čuvene mostarske kiše, a budući da stadion nije natkriven, vremenske prilike znaju dosta utjecati na broj gledatelja. Trenutno stadion prima 7.000 ljudi, a sa novom tribinom primat će 10.000. Ispod nove tribine bit će i moderne svlačionice, sa VIP salonom i svim ostalim, pa će stadion biti potpuno spreman za evropske utakmice, ali i za utakmice reprezentacije. Trebalo bi sve skupa uskoro biti gotovo, a uz to je napravljen i novi pomoćni teren za treninge. Uprava se jako angažuje, pa je sve nekako lakše, istakao je Klafurić.
– Trenerski posao traži radni dan od 24 sata. Uostalom, uvijek kažem da to nije posao nego poziv. Treneri su obično fanatici fudbala, mi smo ljudi koji živimo takav život, posvećeni smo poslu maksimalno. I kada spavamo, razmišljamo o igračima, o klubu, o tome kako unaprijediti igru i rezultate… Teoretski je to vrlo zahtjevno, ali meni osobno zapravo i nije. Puno mi je teže kad sam bez posla, kad nemam klub, kad ne znam gdje pripadam. U tim se trenucima ne osjećam dobro. Iskreno, koliko god mi je lijepo biti sa porodicom, odmarati se i opuštati, sretniji sam kad radim nego kad sam na odmoru.
Klafurić se osvrnuo i na WWin ligu BiH, koju je uporedio sa HNL-om.
– WWin ligu BiH pratio sam posljednjih godina, budući da sam bio u pregovorima sa nekoliko klubova u tom peruodu. Mogu reći da je liga u ekspanziji. Kvaliteta terena sve je veća, situacija je po tom pitanju puno bolja nego ranije, jer dešava se nešto slično šta se dešavalo u HNL-u prije nekoliko godina, stalno se rade novi tereni. S druge strane, odluka da igrači sa prostora bivše države ne budu stranci povećala je i kvalitetu same lige, kazao je Klafurić.
– Jako je teško to uspoređivati, ali možda bi najbolje poređenje WWin lige BiH bilo sa slovenskom. To je otprilike taj nivo. Najbolji klubovi iz BiH, recimo to tako, bili bi negdje u sredini HNL-a. Ali opet kažem, teško je to uspoređivati, praktički nemoguće, znam samo da je HNL svakako viši nivou, u prvom redu po obučenosti mladih igrača.
Izazovna sezona čeka i Velež, kako u prvenstvu, tako i evropskim takmičenjima. Rođeni kreću od prvog pretkola Konferencijske lige.
– Rezultat u fudbalu često je varljiv. Najvažnije je zadržati mirnoću u lošim periodima, ostati strpljiv, što je jako teško. S druge strane, kada se dođe blizu maksimuma, vrlo lako se poleti i postane nerealan. To su trenuci kada klubovi pokazuju koliko su ozbiljni, tu se vidi razlika između većih i manjih klubova. Mi smo u toj situaciji, kada smo došli blizu maksimumu i naravno da su očekivanja velika, istakao je Klafurić.
Kompletan intervju Klafurića za gore spomenuti portal možete pročitati na ovom linku.
Izvor: ( sport1.oslobodjenje.ba / Penal.rs )