Tržište igrače engleske Premier lige posljednjih je godina doživjelo snažnu promjenu. Iznosi od 100 milijuna funti, odnosno oko 115 milijuna eura, nekoć su bili rezervirani za rijetke iznimke, dok danas sve češće postaju standard za igrače koje klubovi smatraju elitnim pojačanjima.
Prekretnicom se može smatrati ljeto 2021. godine, kada je Manchester City za Jacka Grealisha Aston Villi platio 100 milijuna funti. Taj je transfer postavio novu granicu na engleskom tržištu, a slijedili su poslovi koji su pokazali da je spremnost klubova Premier lige na rekordna ulaganja sve veća.
Romelu Lukaku je iste godine prešao iz Intera u Chelsea za oko 112 milijuna eura, a 2023. godine uslijedili su još veći transferi Enza Fernandeza i Moisesa Caiceda u Chelsea te Declana Ricea u Arsenal. Deveteroznamenkasti iznosi tako su od povijesnih iznimki postupno postali dio uobičajene slike engleskog nogometa.
Cijene najskupljih igrača naglo rastu
Razmjeri promjene posebno su vidljivi u posljednje tri godine. Prosječna vrijednost transfera igrača iz najskuplje četvrtine svih poznatih transfera u Premier ligi dugo je bila relativno stabilna, no posljednjih sezona došlo je do velikog skoka.
U sezoni 2024./25. taj je prosjek iznosio oko 42,1 milijun eura, dok je u 2026. godini dosegnuo približno 81,1 milijun eura.
Takav rast najbolje ilustriraju najveći poslovi. Florian Wirtz prešao je u Liverpool za oko 134 milijuna eura, Alexander Isak za približno 144 milijuna eura, dok su ovog ljeta Elliot Anderson, Sandro Tonali i Morgan Rogers ostvarili transfere vrijedne oko 133, 115 i 135 milijuna eura.
Time se broj transfera iznad granice od 100 milijuna eura dodatno povećava, a svaki novi veliki posao istodobno podiže očekivanja klubova koji prodaju svoje najbolje igrače.
Zašto engleski klubovi mogu plaćati toliko?
Jedan od ključnih razloga je financijska snaga Premier lige. Prihodi od televizijskih prava, sponzorskih ugovora i komercijalnih aktivnosti znatno nadmašuju prihode većine drugih europskih liga.
Zbog toga čak i klubovi iz sredine ljestvice Premier lige često imaju financijsku moć koja je usporediva ili veća od one klubova koji se u drugim državama redovito natječu u Ligi prvaka.
To je promijenilo i odnos snaga na tržištu. Klubovi više nisu prisiljeni prodavati svoje najbolje igrače čim se pojavi ponuda velikog europskog kluba. Ako nemaju financijski razlog za prodaju, mogu postaviti iznimno visoku cijenu i čekati klub koji je spreman platiti.
Istodobno, veliki transferi stvaraju svojevrsni domino-efekt. Kada jedan klub za igrača određene kvalitete plati više od 100 milijuna eura, klubovi koji posjeduju slične igrače dobivaju dodatni argument za podizanje njihovih cijena.
Je li 115 milijuna eura nova granica?
Sve pokazuje da bi transferi vrijedni više od 100 milijuna eura mogli postati sve češći, ali takve iznose i dalje neće moći plaćati svi klubovi.
Posebno se cijene igrači u najboljim godinama, otprilike između 23. i 26. godine, koji iza sebe imaju iskustvo igranja u Premier ligi. Kombinacija dobi, kvalitete, ugovorne situacije i dokazane vrijednosti u engleskom nogometu danas može opravdati iznose koji su prije nekoliko godina djelovali nezamislivo.
Paul Pogba je 2016. godine prešao u Manchester United za oko 107 milijuna eura i tada je njegov transfer bio iznimka koja je privlačila ogromnu pozornost. Danas bi takav iznos bio tek jedan u nizu velikih poslova.
Važnu ulogu imaju i načini plaćanja. Veliki transferi često se realiziraju kroz više rata i financijskih godina, što klubovima omogućuje da lakše podnesu ogromne izdatke.
Granica od 100 milijuna eura stoga više nije simbol apsolutnog izuzetka na tržištu igrača. U Premier ligi postaje sve bliža novom tržišnom standardu za elitne igrače – a s obzirom na financijsku snagu engleskih klubova, teško je očekivati da će se rast cijena uskoro zaustaviti.