Sadašnji trener Rijeke, Sergej Jakirović, ostavio je jako dubog trag u Zrinjskom, utabao je put kojim je nastavio da ide Krunoslav Rendulić i Plemići su u posljednje dvije godine zaista najkvalitetnija ekipa u ligi. Kako mu je bilo otići iz Mostara zimus, govorio je za Net.hr.
– Uf, jako mi je teško bilo moram priznati. Vi ste doslovno dvije godine uživanja i sve ono zbog čega ste i došli u Mostar, u Hercegovinu raditi i stvarati neke vrhunske rezultate, svu tu vojsku navijača odjednom stavili u drugi plan, odnosno prednost dali nečem drugom. Vi ne možete proći Mostarom a da vas ljudi ne zaustavljaju, da vas ne pitaju sve i svašta… U Mostaru stvarno ljudi žive i dišu Zrinjski. Ne, niti malo mi nije bilo lako. Čovjek se jednostavno veže, hoćeš-nećeš jednostavno se vežeš i dan danas smo svi mi u kontaktu i veselimo se zajedno s njima ali jednostavno nakon dvije godine i odvojenosti od obitelji, što je meni jako važno, zaključio sam da ako dođe neka ponuda koja će zadovoljiti mene i stožer, moje ambicije, da je vrijeme da se ide. Naravno, moglo se i ostati, pa osvojiš još jednu titulu, pa opet Europa. Nakon dvije godine smatrao sam da je došlo vrijeme za novi iskorak, da sam ostavio ekipu u odličnom stanju – puno boljem nego kad sam ja dolazio. To je isto dokaz da smo napravili sjajan posao i jednostavno, Rijeka kad me kontaktirala – u dogovoru sa stožerom i obitelji – shvatili smo da je to to i da trebamo ići dalje i uza svu zahvalnost i u klubu i svima koji su nam u Mostaru omogućili sjajne uvjete, rad, jednostavno je došlo vrijeme da se ide. I postojao je još jedan okidač koji nije imao veze s nogometom gdje sam ja rekao jednostavno da nema smisla reći ne a taj je da sam htio biti bliže svojoj obitelji, rekao je Sergej Jakirović za Net.hr.
Poslije pohvale da je srušio brojne rekorde sa Zrinjski, te da je preporodio i Rijeku, ipak ne želi previše da priča o sebi.
– Više bih volio da to netko drugi sa strane govori. Teško mi je nekako govoriti o sebi. Što ja znam, gdje god sam došao znao sam prebaciti nekakav svoj mentalitet i karakter na momčad, da se trudiš biti pošten, mada nije lako biti u nogometnom svijetu pošten prema svim igračima. Uvijek netko misli da je zakinut, da budeš dosljedan. Znači, da ono što ja pričam da se toga držim, ne samo da pričam bez veze jer te igrači vrlo brzo provale. Znate, današnje generacije su inteligentne. Ne znam, da si dosljedan u svom radu, da svakog dana daješ maksimum. Da si ti je maksimalno profesionalna radna etika na nivou. Na kraju dobijete nekakav miks toga svega i na kraju naravno, kroz rezultat koji je jedino mjerilo u trenerskom poslu, možete skrenuti pažnju na sebe. Mi stvarno – kad vam kažem mi mislim na svoj stožer koji svugdje ide sa mnom – radimo stvarno jako profesionalno, ozbiljno. Nastojimo uvijek gdje dođemo napraviti nešto ozbiljno i dobro. Trudimo se u svakoj utakmici nešto uzeti. Svaki dan je stvarno jako važan da probaš biti bolji nego prethodni. Vodimo se tom nekakvom filozofijom i naravno, rekao sam gdje god sam bio, svi žele pobjeđivati, u svakom klubu. Bez obzira koliko veliki budžet imao, koliko je veliki klub, kakve igrače imaš, svi vole pobjeđivati. I eto, ide nam dobro. Stvarno, gdje god smo bili, većinom smo uspjeli.
