back to top

Ovako je Ćiro govorio prije 10 godina: Ponosno kažem da sam Bosanac, jer…

Dok smo dogovarali ovaj intervju, rekli ste da šifra „Oslobođenje“ kod Vas uvijek prolazi, zašto?

– Zato što sam imao privilegiju da budem na naslovnoj stranici „Oslobođenja“ kao prvak Jugoslavije u skijanju. Na Jahorini je održano državno prvenstvo a ja sam bio juniorski prvak i stavili su me na prvu stranicu. „Oslobođenje“ je jedini list koji je svakog jutra bio u mojoj kući, a ono što vas inficira u mladosti, to vam ostaje za trajno.

Ovih dana svi govore o nogometnoj utakmici Hrvatska – Srbija 22. ožujka u Zagrebu. S obzirom da ćete Vi ovaj sportski događaj komentirati u direktnom prijenosu Hrvatske televizije, jeste li se već pripremili, što ćete govoriti?

– Ja uvijek evociram lijepe stvari. Nikada neću zaboraviti ovo što ću vam sada ispričati: u vrlo nezgodno vrijeme, 1999. godine, igrali smo u Beogradu kvalifikacionu utakmicu sa Srbima za europsko prvenstvo. Iznenada, za vrijeme utakmice, nestane struja. Panika, svi smo bili uvjereni da je to neka sabotaža. Ne poznajem osjećaj straha, ja se ne bojim, ali sam rekao: „Šta je sad ovo!?“ U tom trenutku, slušajte me dobro, svi igrači Srbije prigrlili su svakog mog igrača i štite ga, uvjereni i oni da je neka sabotaža. Dok sam ih gledao, rasplakao sam se. Njemačka televizija bila je prije nekoliko dana ovdje u Zagrebu i njima sam to rekao. Športaši nemaju tu primitivnu osobinu da se ubijaju, da se mrze, oni su uvijek bili most. I onih primitivaca koji su kompromitirali taj most.

Kako prognozirate rezultat ove utakmice?

– Prognoza u nogometu pripada laicima, a ja nisam laik. To je jedan derbi. Činjenica je da je hrvatska reprezentacija favorit, obzirom na svoj rejting i koncentrat talenta koji ta ekipa ima. Jer, ne zaboravimo da je Hrvatska u zadnjih 20 godina među 10 najvećih reprezentacija svijeta, dok je Srbija na 36 mjestu Fifine rejting liste. Po tim činjenicama koje ne možete zanemariti Hrvatska je veliki favorit. Ali, derbi kao derbi, a to je jedan derbi, nosi u sebi uvijek tri mogućnosti. To je fenomen: u derbiju nema favorita, ovo kažem kao trener. Upozoravam na opreznost, jer moramo učiniti sve da kvaliteta bude ipak ta koja će presuditi onome što ja priželjkujem. Ali znam da će biti vrlo teško.

Prognoza sigurnosnog aspekta?

– Uvjeren sam da će utakmica proći u priželjkivanoj atmosferi. Da će ponašanje navijača biti civilizirano, kao i navijanje, da će to završiti tako kako svi priželjkujemo.

Zašto se politika stalno prepliće s nogometom?

-Čuj dijete moje, nogomet je toliko značajan, on mobilizira tako veliku masu ljudi – a to su sve potencijalni birači! – nijedna politika ne može ignorirati nogomet kao događaj i fenomen. Tako da je politika, logično, nazočna.

Predstojeći derbi Hrvatska-Srbija u Zagrebu, je li to i politički događaj?

– Nije.

Ali, mnogi na ovu utakmicu upravo tako gledaju.

– J… mi se za glupake što ne znaju razlikovati šport od politike.

Kad smo već kod teme sporta i politike, što mislite o pismu Michela Platinija premijeru Zoranu Milanoviću u vezi ponašanja hrvatskih navijača na nogometnim stadionima?

– Platini, kao čelni čovjek velike nogometne organizacijer kao što je UEFA ima pravo da upozorava one za koje smatra da su odgovorni.

Zar je Vlada odgovorna za divljanja navijača?

– Nego tko je odgovoran?

A što je s odgovornošću klubova čiji su to navijači?

– Klub nema aparat da spriječi navijače, jedino Vlada ima moć. Što klub može? Može samo dobiti batine. Klub nema moć. Vlada je nešto drugo. Vlada je ta koja je odgovorna za sve anomalije, sva zbivanja i nerede koji se dogode na prostoru gdje oni vladaju.

Smatrate li da je ovo pismo motivirano susretom Hrvatska-Srbija?

– Jeste. Platini se s razlogom pribojava da se ne dogodi neki incident i upozorava one koji jedino mogu spriječiti incident, a to je Vlada.

U hrvatskoj javnosti se debatira treba li premijer Milanović uopće primiti Platinija. Vaše mišljenje?

– Naravno da bi trebao. Oči 4 milijuna Hrvata u zemlji i tri milijuna Hrvata po cijelom svijetu uprte su u ovu utakmicu, i sad, Vlada će to ignorirati!

Pribojavate li se možda i Vi od izgreda na ovoj utakmici?

– Ne! Ne očekujem nikakav incident, dapače.

Kakva su Vaša očekivanja od nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, po svojoj kvaliteti može li se kvalificirati za Svjetsko prvenstvo iduće godine?

– Siguran sam da će reprezentacija BiH otići na Svjetsko mogometno prvenstvo, Safet Sušić je jako dobro vodi, ako ne bude krivih koraka ja sam siguran da će se kvalificirati, a to je i mogućnost afirmacije države Bosne i Hercegovine.

Ocjena igre Edina Džeke?

– Predvidio sam njegovu munjevitu karijeru još dok sam bio trener reprezentacije BiH, on je planetarna zvijezda.

Ima li još nekih zvijezda u bh. nogometu, barem u naznakama?

– Ima onaj mali Pjanić. Ima jako talentiranih mladića i to je najvitalniji razlog što vjerujem da će oni otići na Svjetsko prvenstvo.

Iz vremena kada ste bili trener nogometne reprezentacije BiH što Vam se najdublje urezalo u sjećanje?

– Bio sam trener pet državnih reprezentacija: Švicarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Irana i Kine. U Bosni i Hercegovini ja nisam uspio u svojoj misiji. Rođen sam u Travniku, nikad nismo znali tko je Srbin, Hrvat ili Bošnjak, bili smo svi prijatelji, ja sam tako nostalgičan za tom ljepotom. Želio sam preko športa da urazumim, da ujedinim, ali su me minirali.

Tko Vas je minirao?

– Nije to sad važno.

Nedostaju li Vam Sarajevo, Bosna i Hercegovina?

– Bosanci su najbolji ljudi na svijetu, to vam ja odgovorno tvrdim. I u neimaštini, oni su spremni da pomognu, uvijek su predisponirani da od tuge naprave veselje.

Sada ste trener Nogometnog kluba Zagreb, hoćete li ga uspjeti spasiti kao što ste svojevremeno spasili NK Osijek?

– Nadam se. Po prirodi sam optimist, to moram biti jer da ne vjerujem ne bih ovo radio. Jako se trudim, spremam ekipu, kada čovjek napravi sve što je u njegovoj moći, pa i kada ne uspije onda ti se nema što prigovoriti.

Što za Vas znači pobjeda?

– Ja sam športaš, to je moj život, ja živim za pobjedu. Umirem kad izgubim.

Za pobjedu u životu, da čovjek pobjeđuje sam sebe i ostale, jesu li potrebne iste osobine kao i u sportu, što je najvažnije?

– Sada ću vas jako razočarati. Najvažnije su pare. Svi kažu zdravlje, ali i najzdraviji čovjek bez para je bez šanse. Sada ću vam ispričati jednu anegdotu: imao sam rak prostate, imao sam melanom, sve je to u zadnje vrijeme, pobijedio sam ih. Imao sam operaciju kičme, dignem se iz kreveta i kažem sebi: Ćiro, ubij se! Pogledam kroz prozor, na drugom katu sam, da sam bio na četvrtom… bio bih skočio. Pogledao sam se u ogledalo, vidim žuto lice samrtnika. Ali, gledam se i kažem: ti imaš lovu, budalo jedna! Ta konstatacija se transformirala u najjaču medicinu svijeta: ti imaš lovu, tko vas j…!

Hm… nisam sigurna da Vi baš tako razmišljate.

– Zašto? Pa novac je dio života. Veliki dio života bio sam sirotinja, ali sam vrlo brzo u Švicarskoj shvatio šta znači novac. To je moja filozofija.

Ipak, nije sve u novcu, ne može se kupiti mladost i slično, slažete li se?

– Da nisam imao novac ne bi me mogli operirati najveći kirurzi svijeta.

Osim novca, što je potrebno za pobjedu ili, da kažemo, uspjeh u životu?

– Ljubav, da te netko voli.

Vaš životni credo?

– Ljubav.

Samo ljubav?

– Ljubav je dominantna.

Formila Vaše vitalnosti?

– Žene.

Kako provodite dan, vidim da još duhanite, imate li neki poseban režim života?

– Za jedan sat počinjem s treningom, onda sam najsretniji na svijetu, kada mogu potrčati, igrači me jako slijede. Ne mogu drugačije, ja sam pedeset godina trener.

Koje su osobine dobrog trenera kojima on drži tim na okupu?

– Kao u svemu najvažnije je znanje. Ako nemaš znanja, ne možeš biti autoritet. Autoritet je znanje koje igrači prepoznaju, kad si naoružan znanjem, onda ćeš sve lakše provoditi.

Poznato je da odlično poznajete psihologiju, tvrdite da je strah najbolji motiv?

– Jeste, to sam naučio još od moje bake, slušajući priču kako je lopov trčao 5,000 metara jer ga je jurila policija. Normalno vi biste trčali 500 metara. Ili, da preskočite tarabu od dva metra, to može samo strah.

Savjeti koje najčešće dajete igračima?

– Savjesno akumulirati energiju kako bi mogao biti besprijekoran u onom najvažnijem, datom času, kada je utakmica. Rezistencija jednako egzistencija. Zato radi kako bi bio apsolutno rezistentan, ustrajan, da bi podnio sve poteškoće koje posao za koji si se odlučio traži. Veliku žrtvu. Znači, dovesti se u apsolutnu formu, da možeš egzistirati, i da možeš biti otporan, rezistirati. To je u karakteru. Jer formula uspjeha ima šest faktora. Talent ne vrijedi ništa ako nemaš motiv. Motiv i talent ne vrijede ništa ako nemaš karakter. Ni to ne vrijedi ako nemaš nogometnu inteligenciju, ako nisi spreman na mukotrpan rad da razvija tvoj talent, ako se nisi spreman adaptirati na sredinu da bi stvorio željeni ambijent, jer bez ambijenta nema zajedničkog učinka.

Što ste Vi najviše žrtvovali u svojoj karijeri?

– Sve sam žrtvovao. Ali baš sve. Nikad si nisam dozvolio nešto što bi moglo kompromitirati moju karijeru. I danas učim više nego ikada ranije jer se bojim da me ova nemilosrdna evolucija ne pregazi, da ne bih bio star. Ja sam avangardist, ljubavi moja. Ja nikad bolji trener nisam bio nego sada.

Za poznati klub Barcelona kažete da su dekadentni, što u sportu znači biti dekadentan?

– U svijetu mode kažu demode, nije više moderan.

Zašto je Barcelona demode, i tko je danas u nogometu moderan?

– Moderni su Nijemci, na primjer, moderni su Hrvati, moderni su Bosanci. To je vrlo jasno. Ako pratiš evoluciju nogometa, onda ćeš vrlo brzo shvatiti kako je taj nogomet evoluirao u žustrini, u brzini, u fondu trčanja, u dubinskim pazovima, a to Barcelona ne radi. Ona se oslanja na vanzemaljski talenat koji ima Messi i još neki, igraju igru kao Švabe 54-te, ili Mađari kada su dominirali svijetom u nogometu, a danas je nogomet nešto drugo. Samo sam čekao kada će doći pametan trener, da osujeti Barcelonu. Taj pametni trener je Jose Mourinho.

Hrvatska je u dubokoj ekonomskoj krizi, kao iskusni trener s odličnim psihološkim sposobnostima, kako biste savjetovali političare da izvuku ljude iz krize?

– Ima izreka koja kaže: pametnom savjet ne treba, a budali i tako ne koristi.

Zašto hrvatski nogomet potresaju tako veliki raskoli?

– Nogomet je ogledalo društva.

I što vidimo u tom ogledalu?

– Vidimo sve anomalije koje u jednom dobro uređenom društvu ne postoje. Nema reda, nema zakona koji definira ponašanje. Meni to vrlo teško pada. Imam švicarski pasoš, živio sam godinama tamo i, da budem iskren, tamo su me formirali. Ja sam švicarski trener, tamo sam počeo, bio sam izbornik švicarske reprezentacije, uvijek sam u Švicarskoj tretiran kao ministar, a ovdje su me već zaboravili. Da ti kažem isto jednu istinu: bio sam u dalekoj Kini, zbog nostalgije vratim se u Hrvatsku, i shvatim kako je nostalgija bolji izbor. Najteže mi je ovdje. Hvalabogu, u ovim godinama…

Zašto, pa Vi se odlično držite?

– Viči mi „pederu“ koliko hoćeš, ali ne „starac“!

Možete li nam otkriti Vaš recept za vječnu mladost, dobru kondiciju?

– Ljubavi moja, mogu ja sada pričati priče o mom športskom životu, to je sve literatura. Istina je samo u genetskom kodu. Kako te je genetskio kod predodredio, takav ćeš biti. Naravno, možeš njegovati sebe, što ja i činim, ali ako si predodređen da budeš sa 50 godina starac, ti si starac. Također, biti stalno zaljubljen, to je jedan od razloga vitalnosti.

Vidim da kolege novinare pa i mene oslovljavate s puno nježnosti, uopće u komunikaciji ste vrlo pažljivi, uvijek tako razgovarate?

– Ljubavi, kunem ti se, to je kod mene iskreno, spontano. Ja volim ljude. Vidjela si, ja svakom mom igraču kažem: sine.

Takva nježnost u ophođenju može se vidjeti i u TV-seriji „Sulejman Veličanstveni“, dušice, sunašce, junačiću. Pratite li ovu seriju?

– Pratim, pomno. I dok su svi to ignorirali ja, koji poznajem film, film je moj hobi, smatrao sam da se nitko ne može mjeriti s Turcima. Seriju gledam, ne mogu u tome omanuti. Uvijek me zaintrigiraju, čudesni su. Ovdje moram reći: gospodin Sulejman Tihić, on je za mene Sulejman Veličanstveni. Diskretan, samozatajan, ja ga obožavam i zahvalan sam mu što mi je poslao poruku da i on mene obožava.

Imate li možda neku poruku za čitatelje „Oslobođenja“?

– Oduševljen sam narodom kojem pripadam. Ja sam vrlo ponosan kada kažem da sam Bosanac. To nosi u sebi plemenitost, dobronamjernost, pozitivnu lukavštinu, jer mi smo morali, naši pradjedovi i djedovi godinama okupirani, morali su njegovati neki trik, „fol“ da bi egzistirali. Mi smo to genetskim kodom naslijedili, može nas zaj…ti samo onaj kome mi to pustimo.


sport1.oslobodjenje.ba