Prije godinu je otišao Ivica Osim: Neponovljivi Štraus sa Grbavice

Ivica Osim preminuo je 1. maja 2022. godine u porodičnom domu u austrijskom Grazu, pet dana prije 81. rođendana. U narednim danima od 1. do 6. maja objavljivat ćemo feljton o liku i djelu legendarnog Švabe. Sahranjen je 14. maja na gradskom groblju Bare, u Aleji zaslužnih građana u rodnom Sarajevu. Sahrani je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi, a prenosila ju je državna radio-televizija, BHRT. Osimovoj komemoraciji koja je održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu, kao i sahrani prisustvovali su visoki politički zvaničnici i sportski radnici iz cijelog svijeta.

Sensei

Sensei, Seonsaeng, Tiên sinh ili Hsien sheng/Xiansheng je istočnoazijski počasni izraz koji se koristi u Japanu, Koreji, Vijetnamu i u Kini. Doslovno se prevodi kao “osoba rođena prije druge” ili “onaj koji dolazi prije”. U opštoj upotrebi znači “učitelj”.

Zaista i ne čudi da su Osima u Japanu zvali učitelj. Zovu ga i dan-danas. Vrlo rado ga se sjećaju jer je ostavio neizbrisiv trag. Može se sa sigurnošću reći da je Ivica Osim u Zemlji izlazećeg sunca bio to isto sunce, savršena kugla koja nikada nije htjela da zađe iza planine Fuji. Očigledan i eksplicitan trag koji odlazi u vječnost. Zato i neumitno sjaji, zapravo ono žari svojom punom snagom!

Sada sam gotovo siguran, nakon godinu rekao bih beskrajne tišine i neutješne praznine, da je Osim živio mnogo života, prije nego što je postao Štraus sa Grbavice. Taj svijetli skromni dječak, kompozitor sanjivih plavih očiju, koji je vrlo brzo postao virtuoz sa loptom, a čiji su pokreti na zelenom travnjaku sarajevske Grbavice neobjašnjivo podsjećali na valcer poznatog austrijskog kompozitora. Osim je bio ta opera, ritam u ušima koji odzvanja i uvijek iznova traži vlastitu reprizu. Rekao bih, bolju, jasniju i nekako savršeniju. Zato je Ivica Osim “onaj koji dolazi prije”, onaj koji krči put za naše bolje sutra! To je bila njegova misija koju je zdušno prihvatio i koje se sveto držao. Umjetnik drži kist u ruci, tu relikviju duše i srca, a Osim je uvijek (o)držao riječ, obećanje. Beskompromisno!

Živeći brojne živote, i stičući nevjerovatna iskustva, otuda dolazi i ta duboka Osimova intelektualnost, mudrost grčkog filozofa, kojom nas je obasipao bezbroj puta i činio da budemo još bolji ljudi. Ne samo igrači na svjetskim stadionima kojima kliču uzbuđene mase već umjetnici, vitezovi koji se bore za isti cilj. Da budemo pravični, skromni, kreativni i mudri. Osim bi govorio da “čuvamo svoj obraz”. Da taj svijet bude naš univerzum koji nema mjesta za surovu politiku, već za dijalog koji uvijek nudi rješenje.

Zato je Herr Osim spajao ljude tom svojom austrijskom gospodštinom, bečkim manirima. Bio je ambasador izgubljenih puteva i lavirinata, plavi šljem uzburkanih ratnih priča i vihora bez izglednog kraja, a svojim načinom promišljanja uspijevao je da od malih klubova napravi dovoljno velike, jake i stabilne, sa dugoročnom, nepogrešivom vizijom. Zato je u današnjem sportu izuzetno važno imati tu istu viziju, a Osim ju je uvijek nosio sa sobom, kao oreol ili znak raspoznavanja. Ivica Osim je to činio mnogo, mnogo prije svih!

Štraus sa Grbavice je nesumnjivo bio nadahnuti intelektualac, otvorena knjiga znanja, a ne samo fudbalski trener i mađioničar. Obožavan na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, pa kasnije u Austriji čije korijene donekle i vuče, te na kraju u Japanu koji ga je konačno inspirisao da bude ono što on zapravo jeste. Učitelj! Ili pak nesuđeni profesor matematike.

Praznina

Drago mi je da je Ivica Osim bio i moj Sensei, vjerovali ili ne, dugih i magičnih četrdeset godina. Imao sam tu privilegiju i naravno čast, kojih možda za njegovog života nisam bio svjestan u potpunosti. I danas žalim što Smrt mora da prekine jedan lanac misli i ideja, ali sam ipak nadasve sretan jer ostaje naslijeđe, kako rekoh trag ili Sunce mnogo prije planine Fuji koje mogu da njegujem i širim. Da opipam i da mu se iznova ponovo radujem. I divim. Zato često kažu da legende žive vječno.

Odlaskom Ivice Osima, “učitelja svih učitelja,” ovozemaljski fudbalski svijet je izgubio puno. Ostaje velika praznina koju će biti teško popuniti.

A negdje gore, gotovo sam siguran, gdje naše uši ne mogu čuti valcer spravljen samo za taj odabrani krug najvećih, odskakuje lopta za kojom trči Štraus sa Grbavice.

A za njim četa đaka…

Zbogom, Šefe, i hvala ti!


sport1.oslobodjenje.ba