Dobro je poznato kako je Luka Modrić sezonu 2003/04 proveo u Zrinjskom na posudbi iz Dinama. Najbolji igrač svijeta u 2018. godini podijelio je dojmove iz vremena provedenog u Mostaru i Premijer ligi Bosne i Hercegovine u autobiografiji Moja igra.
– U ljeto 2003. iznenada se ukazala mogućnost posudbe u Zrinjski iz Mostara, člana Premijer lige Bosne i Hercegovine. Potpredsjednik tog kluba je bio Zdenko Džidić koji je imao odlične odnose s Dinamom, pa je dogovorio da na posudbu u Mostar odu njegov sin Ivica, Davor Landeka i Leonardo Barnjak. Kako su Davor i Ivica bili moji odlični prijatelji, predložili su mi da idem s njima u Zrinjski, prisjetio se Modrić, pa dodao.
– S Mostarom sam kliknuo od prvog dana. Odmah sam osjetio zadovoljstvo. Smjestio sam se u stanu blizu stadiona pod Bijelim brijegom. Doduše, svaki dan sam morao prijeći tristo, četiristo stepenica na relaciji stan – stadion, ali nije mi smetalo. U stanu sam bio cimer s Davorom Landekom. Od velike pomoći mi je bio i Ivica Džidić jer je Mostar bio njegov rodni grad.
Potom se Modrić prisjetio prve utakmice pod Bijelim brijegom u Mostaru.
– Prvu utakmicu pred mostarskom publikom ću dugo pamtiti. Gostovao je Čelik, a Zrinjski je pobijedio i ja sam odigrao odlično. Oko 50. minute su me počeli hvatati grčevi i ja sam morao van. No, publika me ispratila ovacijama. Tu se začeo super odnos između mene i navijača Zrinjskog koji će me pratiti do kraja boravka u Mostaru.
Veznjak Reala pamti gostovanja u Banjoj Luci, Zenici i Trebinju.
– To što sam do dolaska slušao u ligi, potvrdilo se i na terenu. Premijer liga je bila dosta gruba, a pogotovo je bilo teško igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banjoj Luci i Zenici. Sudije jednostavno nisu štitile gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. U Trebinju su stradali moji najdraži štitnici s likom Ronalda koje mi je poklonio otac Stipe. Neki frajer mi je ušao na nogu metalnim čepovima kopački i probio rupu u plastičnom kostobranu, otkrio je Modrić.
Na tribinama je, sjeća se Modrić, bila dobra atmosfera, ali uz međunacionalne napetosti.
– U Premijer ligi BiH bilo je puno gledatelja na stadionima, pogotovo na utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevom i Željezničarom. Znala se stvoriti dojmljiva atmosfera, ali su se osjećale i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali je tada u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja. No, nije me bilo strah. Meni je u Zrinjskom i Mostaru bilo super. Kako sam se osjećao, najbolje svjedoči moja želja, koju sam prenio ljudima iz Dinama, da još godinu dana provedem na posudbi u Zrinjskom. No, u Dinamu su imali druge planove za mene.
U toj sezoni Zrinjski je završio na 11. poziciji, a Modrića su navijači proglasili igračem sezone.
– U Mostaru su me zadužili sjajnim odnosom prema meni. Dao sam najbolje od sebe i oni su to prepoznali. Dobio sam puno pohvala, pričalo se da sam jedan od najboljih igrača lige. Meni je bilo najdraže priznanje Filip Šunjić – Pipa koje dodjeljuju navijači Zrinjskog, Ultrasi, onom igraču kojeg smatraju najboljim u sezoni. Važno mi je zbog još jednog detalja – bio je to moj prvi individualni trofej u seniorskom fudbalu, ispričao je hrvatski kapiten.
Nakon sezone u Zrinjskom Modrić je bio na posudbi i u Interu iz Zaprešića, nakon čega se vratio u Dinamo i potom potpisao za Tottenham, a na kraju stigao i do Reala, za koji nastupa već osam godina i s kojim je osvojio, između ostalog, četiri Lige prvaka, tri zaredom, kao i sva priznanja za najboljeg na svijetu, čime je prekinuo desetogodišnju dominaciju Lionela Messija i Cristiana Ronalda.
